SNOVI U KULAMA

Snovi nam žive u kulama

 i dvorcima od papira,

 na stranicama knjiga,

 bilo da pišemo svoje ili čitamo tuđe.

Može li biti nešto nestvarnije

nešto luđe, kad se naši snovi sakriju

 u neku kulu u sobu nekog dvorca,

 gdje odvija se život u priči.

 No ona naravno na knjigu sliči,

koja se napeto čita od početka do kraja,

 naslov se sa krajem spaja,

tu dijelom ostaje naša mašta i naši snovi.

 Tada počinje neke priče okvir novi,

 u novoj knjizi, počinje za nas nova bajka,

koja teče kao rijeka,

 koja okružuje neki dvorac.

Tu je kao u pravilu izgrađen most

 i velika pomična vrata pred ulazom

u priču stoji autor i nekoliko lakeja.

 Puštaju vas u predvorje dvorca,

 crveni tepih u odaje

 i dvoranu kulminacije vodi,

 za vama se zatvaraju vrata,

garda Napetosti

zauzima svoja stražarska mjesta,

da vam ne padne na pamet

 da napustite priču prije kraja,

 a ona vas vodi po hodnicima snova.

Uvijek je zapletenija, uvijek nova.

Tek kad pada zadnji kadar,

garda otvara vrata,

pušta vas u pravu zemlju snova, zastor pada,

 korice se zatvaraju knjige i svijetla se gase,

potrošeni dio sadržaja odlazi sa vama

 u zemlju pospanih čitaća,

a i onaj stvarni stisnut između korica,

miruje i čeka .

 Možda ga otvori uskoro ruka neka ,

koja će znati stranice listati,

sa svakom živjeti , očima znatiželjno blistati.

 Kad kapci se očni lagano u prvi san spuste,

jer obično se čita noću,

 prepustite se neka vas mašta

kroz svoj svijet vodi do sutra. Do jutra.

Medina biblioteka@ljerkavarga...Šešir pun snova...