GATALINČICA -

Bilo je sparno ljetno popodne, jedno od onih kad vruć zrak titra u daljini. Krošnje drveća nisu se micale niti jednim listom. Nekakva čudna tišina kao da je legla na cijeli kraj. Ni vrapca da se javi. Baka je sjedila u hladu ispod oraha, gdje je ipak bilo malo svježije u dubokoj hladovini, gdje nije dopiralo sunce. Unuka se igrala na prostrtoj deki svojim lutkama i slušala kako baka pripovijeda.

-Bilo je to davno. Uvijek kad je ovakva omorina, sjetim se, govorila je moja baka, da će biti kiše, ako se začuje kreket žabe negdje u krošnji.-

Ne znam što bi žaba radila gore na drvetu, mislila je unuka, ali baka je nastavila.

-Ima jedna mala zelena žabica koju je zla vještica davno začarala. Ta je žabica u stvari princeza, koja se je voljela igrati na livadi i jako je voljela nositi zelenu haljinu. Zvala se Linka. Znala je već jutrom bosa trčati po rosnoj travi,sakupljati cvijeće i trave, listove četverolisne djeteline, tražeći u svemu neko značenje. O svemu je pričala sa svojom dvorskom damom-dadiljom, pa je cijeli dvor znao da princeza pogađa značenje nekih trava , povezanih sa nekim događajem. A znala je princeza gledati i u listove drveća, pa ako je netko volio neko drvo, njegova se sudbina mogla  iščitati iz žilica lista. Tako su svi na dvoru govorili da princeza gata, pa su ju od milja prozvali Gatalinka. Jednoga je dana Gatalinka trčala parkom i pred njom se odjednom pojavi neka žena u sivoj  haljini sa crnim šeširom na glavi. U ruci je držala list nekog drveta ili grma, koji je imao po rubu bodlje. Gatalinčica ju je gledala začuđeno. Još nikad nije vidjela takvu osobu na dvoru ili u okolini. Bila je to zla vještica iz tamne hrastove šume,koja je uzela lik žene koja sakuplja kupine. Njoj  je Gatalinka bila velika smetnja.  Gatalinčica to nije znala.

-Hoćeš li mi pročitati sudbinu iz ovog lista , princezo ?- obratila joj se vještica umilno.

Gledala je Gatalinčica bodljikav list, a bio je to list božikovine. Oprezno ga je uzela u ruku, ali ne dovoljno oprezno. Jedna ju bodlja ubode u prst, a ona odskoči i jauknu bolno.

-Ha,ha,ha,-nasmijala se glasno vještica, - nećeš više nikada nikome gatati. Za kratko vrijeme pretvoriti ćeš se u malu zelenu žabu, koja će od  sada pa dovijeka živjeti ljeti u krošnji stabla ili grma, bilo gdje na svijetu, a da znadu gdje si, javljati ćeš se kreketanjem samo onda kada će se spremati kiša ili nevrijeme.-

I nestala je  ta čudna žena , iznenada kako se i pojavila. Sve je to vidjela i čula njena dvorska dama-dadilja, koja ju je neopazice pratila, dotrčala je do Gatalinčice baš u trenutku kad je nestala u travi. Sva uplakana, stavila je Gatlinčicu na obližnje drvo.

Prolazi vrijeme. Uvijek od onda kada je sparina, čuje se umiljat kreket male žabice iz krošnje drveta.

 Medina biblioteka@ljerkavarga