PUSTOLOVINE MEDE OD ZELENOG PLIŠA

MEDIN BLOG

MEDINA BIBLIOTEKA

MEDINA POEZIJA

subota, 18. travnja 2020.



LJUTI ŽABAC

Ljutio se žabac jedan,
Kakvo je ovo vrijeme ludo,
Koncerta nije bilo cijeli tjedan,
Nit' sunca nema, pravo čudo.

O, gdje su one tople večeri,
Kad smo na listu lopoča pjevali,
Zbor je bio tako romantičan,
Dok su neki ipak glasno zijevali.

-Nemoj se ljutiti.- rekao je zbor,
Bit' će još lijepih travanjskih noći,
Onda ćemo lijepo koncert održati,
Pa i ti ćeš solo pjevati moči.

Više se žabac nije ljutio,
Skočio je glasno u mirnu vodu,
Rekao je samo jednom: Kre!-,
I pozdrav poslao zelenom rodu.

'20@ljerkavarga







MAŠTALA JE NEKA ŽABA

Maštala je neka žaba,
Kad bi mogla da poleti,
Spremila je krila od šišmiša ,
Drugih nije mogla da se sjeti.

Mahala je njima vješto,
Podigla se iznad bare,
Viknula je:-Gledajte me!-
Ali druge za nju ne mare.

Poletjela je dva-tri puta,
Preko lišća od lokvanja žuta,
Ali dalje nije išlo,
Pa je stala na pol puta.

Trebalo je samo malo ,
Sve do sunca da poleti,
Al' mahati je zaboravila,
I nikako da se sjeti.

'20@ljerkavarga







POČELE SE BUDIT ŽABE

Počele se budit žabe,
U vodi tamo neke bare
Na rubu šume,
Što se mreška,
Il je to možda neka greška?
U dubini vode toplog mulja,
Počelo je nešto
Da žabe žulja.
Pa potiho izlaze van,
Zaigrale gle sunca zrake,
Prekinule im zimski san.
Nebo je vedro, pa se smrači,
Oblak se nad baru navlači,
Pa ga opet vjetar makne,
A sunce zrakom vodu takne.

Počele se budit žabe,
U vodi neke tamo bare,
Spremaju se oko trski
Oplesti jaja,
Da ih sunce grije
vjetar njiše i spaja.

'20@ljerkavarga







PANIKA U ŠUMI

Panika u šumskom svijetu,
Nema snijega, zime nema,
Kao nekad što je bilo,
Što se to u šumi sprema?

Pitati će staru sovu,
Stanovnici šumskih staza,
Zašto sve je tako čudno,
Jedva da ima malo mraza.

Čudno počinje svaki novi dan,
Medo je budan, niti jež još ne spava,
Grmovi su puni neke tihe pjesme,
Kod svih vlada panika prava.

Slušala je stara sova, budno,
I njoj je puno toga bilo čudno,
Ipak nije mogla odgovor pravi dati,
Nešto joj nije dalo zaspati.

Mjesec je svijetlio velik i jak,
Svuda je vladala noćna tišina i mrak,
Svi su ipak na spavanje pošli,
Hladan i mrazni bio je šumski zrak.

Ma  stići će zima.-jazavac reče,
Pa polako u jazbinu odšeće.

'20@ljerkavarga




PROLJEĆE I GNIJEZDO

Na granama još golim
već pupova ima
sanjaju ptice da
prošla je zima
pa se trude, rade i rade
gnjezdašca mala
za jajašca grade...
Poslije će ptići
u carstvu latica
bezbrižno rasti
postati ptice.
Letjeti vrtom
čistiti grane
od koristi biti
pjesmom nas darivati
pa će svi sretni biti.


Na granama još golim
vjetar grane njiše
i gnijezdo laticama skriva
od proljetne liše.

'20@ljerkavarga