MICKO I JUTRO I VRABAC

Potražio Micko hlad u krošnji,

sunca se zraka poigrava s listom,

vrabac nestaško skakuće na grani,

a Micko drijema na zraku čistom.

Poznaju Micka drveta grane,

on često tako u krošnji spava

ovako mu drijemanje odgovara

poslije mu za skitnju bistra glava.

A vrabac skakuće pravi se važan

on brzo odleti kad Micko se budi,

onda iz daleka promatra spavača

koji u hladu dalje spavati se trudi.

Uživa Micko u svome hladu,

dok vrapci dosadni biti znadu.

'20@ljerkavarga

                   
                                             

 

KIŠA LIŠĆE I JEŽ BOCKO

 

Polako kiša pada, a s njom i lišće

vjetar se nekako pod strehu stišće

pa vrapcima gnijezda provjetrava

a oni živkaju jer im se spava...

 

A dan je mnogima kratak bio

jež nije sve poslove završio

sreo sam ga na kraju staze

kojom i puževi pred večer prolaze.

 

Pa sad se šeće ko gazda pravi

prevrće lišće na mokroj travi

sve više kreče put svoje kuće

pod granje staro sad travu vuče.

 

Tako je dan došao do kraja

svi odlaze u svoja topla gnijezda

oblačno je i tmurno večeras

ne izlazi mjesec ne vidi se zvijezda.

 

@ljerkavarga

MILA SE ČUDI

Na grani suhoj

oh ti dani kišni ludi

sjedi Mila i čudom se čudi

koliko sitnih kapi što lete

padaju sitne kao buhe

a onda zašume

lišćem k'o muhe.

Baš je sve to

nekako čudno

al Mila prati

sve vrlo budno.

Onda brzinom

odleti do duplje

u onom stablu

što stoji šuplje,

ma neka samo

ta kiša pada

prestat će jednom

barem se nada.

@ljerkavarga

MEDO I ŽABAC KREK

Moj prijatelj žabac Krek,

Pjevač je već cijeli vijek,

Romantična neka duša,

Pa ga cijela bara sluša.

Uz bambusa šum u šašu,

Uvijek pjeva onu našu,

Pa kao da benđo svira,

Po žicama note bira.

Krek, Krek.

Pjevač si za cijeli vijek,

Bara je tvoj dragi dom,

U životu žabljem tvom.

Krek. Krek.

Svi se tvojoj pjesmi dive,

Sve dok roda nije stala,

Tad je zadnja nota pala.

'@ljerkavarga

ŽABLJA  DRUŽINA

Napunila kiša baru

vodu je osvježila

zadovoljna živi život

zelena žablja družina.

U rukavcu s desne strane

dan se i sunce pozdravlja

kiše i vjetri nose promjenu

nose puno zdravlja...@ljv

BOCKO

Sjedi Bocko pa se smije

odmorio se od šetnje noćne

pa sad od jagodica

omiljeni čaj topli pije...@ljv

VJEVERICA I ŽIRO-KAVA

Dobro jutro, vrijeme leti

pa počinje šoljom kave

šoljom kave od žirova.

K tome još koja slastica

divna , slatka od lješnjaka

za krckanje puna okusa.

Poslije ćemo preko krošnji

sve tamo do podnožja

veseli se naša Mila...@ljv

BOCKO U ŠETNJI

Sad Bocko u šetnju kreće

ispod šljiva sve do vrta

sve baš mora sad obići

do gredica brzo stići.

Vidjeti jel sve u redu

Ima li na salati golaća

Lopovi su uvijek isti

Al lopovluk Bocko plača.

Sve će tako do ponoći

Vrtom šetat  i stražarit

a onda će lijepo poći

kući svojoj se odmarat...

'20@ljerkavarga

LJUTI ŽABAC

Ljutio se žabac jedan,

Kakvo je ovo vrijeme ludo,

Koncerta nije bilo cijeli tjedan,

Nit' sunca nema, pravo čudo.

O, gdje su one tople večeri,

Kad smo na listu lopoča pjevali,

Zbor je bio tako romantičan,

Dok su neki ipak glasno zijevali.

-Nemoj se ljutiti.- rekao je zbor,

Bit' će još lijepih travanjskih noći,

Onda ćemo lijepo koncert održati,

Pa i ti ćeš solo pjevati moči.

Više se žabac nije ljutio,

Skočio je glasno u mirnu vodu,

Rekao je samo jednom: Kre!-,

I pozdrav poslao zelenom rodu.

'20@ljerkavarga

MAŠTALA JE NEKA ŽABA

Maštala je neka žaba,

Kad bi mogla da poleti,

Spremila je krila od šišmiša ,

Drugih nije mogla da se sjeti.

Mahala je njima vješto,

Podigla se iznad bare,

Viknula je:-Gledajte me!-

Ali druge za nju ne mare.

Poletjela je dva-tri puta,

Preko lišća od lokvanja žuta,

Ali dalje nije išlo,

Pa je stala na pol puta.

Trebalo je samo malo ,

Sve do sunca da poleti,

Al' mahati je zaboravila,

I nikako da se sjeti.

'20@ljerkavarga

POČELE SE BUDIT ŽABE

Počele se budit žabe,

U vodi tamo neke bare

Na rubu šume,

Što se mreška,

Il je to možda neka greška?

U dubini vode toplog mulja,

Počelo je nešto

Da žabe žulja.

Pa potiho izlaze van,

Zaigrale gle sunca zrake,

Prekinule im zimski san.

Nebo je vedro, pa se smrači,

Oblak se nad baru navlači,

Pa ga opet vjetar makne,

A sunce zrakom vodu takne.

Počele se budit žabe,

U vodi neke tamo bare,

Spremaju se oko trski

Oplesti jaja,

Da ih sunce grije

vjetar njiše i spaja.

'20@ljerkavarga

PANIKA U ŠUMI

Panika u šumskom svijetu,

Nema snijega, zime nema,

Kao nekad što je bilo,

Što se to u šumi sprema?

Pitati će staru sovu,

Stanovnici šumskih staza,

Zašto sve je tako čudno,

Jedva da ima malo mraza.

Čudno počinje svaki novi dan,

Medo je budan, niti jež još ne spava,

Grmovi su puni neke tihe pjesme,

Kod svih vlada panika prava.

Slušala je stara sova, budno,

I njoj je puno toga bilo čudno,

Ipak nije mogla odgovor pravi dati,

Nešto joj nije dalo zaspati.

Mjesec je svijetlio velik i jak,

Svuda je vladala noćna tišina i mrak,

Svi su ipak na spavanje pošli,

Hladan i mrazni bio je šumski zrak.

Ma  stići će zima.-jazavac reče,

Pa polako u jazbinu odšeće.

'20@ljerkavarga

PROLJEĆE I GNIJEZDO

Na granama još golim

već pupova ima

sanjaju ptice da

prošla je zima

pa se trude, rade i rade

gnjezdašca mala

za jajašca grade...

Poslije će ptići

u carstvu latica

bezbrižno rasti

postati ptice.

Letjeti vrtom

čistiti grane

od koristi biti

pjesmom nas darivati

pa će svi sretni biti.

Na granama još golim

vjetar grane njiše

i gnijezdo laticama skriva

od proljetne liše.

'20@ljerkavarga

PRVI LEPTIR

Leptir je šareni lijetao,

tako se vrtom šetao,

tražio je maslačka latice žute,

samo je on znao svoje pute.

Gore, dolje, dolje gore, veselo,

mahao je krilima radosno,

došlo je proljeće i topli dani,

i danas letim kao i lani.

Veseli je leptir spretno lijetao,

tako se toplim danom šetao,

i bio je jako, jako sretan,

što je u letenju tako spretan.

'20@ljerkavarga

PRINC ŽABAC

U jednoj dalekoj zemlji, živjela je princeza koja se je voljela igrati zlatnom lopticom...Šetala je perivojima oko jezera, oko sjenica i nije bila vesela, jer nitko nije smjeo ulaziti na područje dvorca koji je bio u karanteni zbog teške pandemije...Nije se imala sa kime igrati pa se ogledala u bistroj vodi malog jezerceta...Loptajući se zlatnom lopticom, odjednom joj loptica padne u vodu...Joj, što sada...odjednom je začula kreket žabe, koja je sjedila na listu lokvanja. Bio je to u stvari Princ-žabac, kojeg je vještica začarala, a čaroliju je mogla skinuti samo prava princeza, iskrenim poljupcem.

-Kako da ti pomognem, kre, kre?---upita žabac rasplakanu princezu...

-Oh, iznenađeno se ogleda oko sebe...pala mi je loptica u vodu i ne mogu ju izvaditi.--- reče kroz suze princeza.

-Ja ću ti potražiti lopticu, kre, kre---reče žabac i gle već je loptica bila izvan vode.

-Hvala ti., kako da ti zahvalim za tvoju dobrotu?---upita ga princeza.

-Samo mi poljupcem možeš zahvaliti, a poljubac će poništiti čaroliju kojom me je začarala zla vještica.---kre, kre, reče žabac i skoči u vodu---potražiti ću te za tri mjeseca, kre.---

I bi tako...Iz početka princeza nije mogla zamisliti da poljubi zelenog žapca, a bilo je i opasno zbog pandemije, ali dobra joj je vila šapnula da je taj jedan poljubac rješenje svih problema.

Bila je odvažna, jer dala je riječ žapcu, a željela je i skinuti tu karantenu sa cijelog područja...

Kad je poljubila žapca, kao da je zasjalo sunce...

Žabac je postao predivan mladić koji je zadivio sve, pa i samu princezu, a i boleština je odjednom nestala...

Sretna je bila princeza, a mladi je princ zaprosio njezinu ruku.

I živjeli su dugo i sretno...

Napisala je:@ljerkavarga