Šetao se medo
voćnjakom pred podne
visokog pogleda, podignute njuške.
Voćke pune plodova
na suncu se zlate
al od svih najljepše zlatile se kruške.
Jedna,dvije čet'ri,pet,
baš su slasne bile, sve dok
nije začuo jedan prasak puške.
Nije nit' znao
u bijeg se već dao
i voćnjak u trenu pretrčao.
Pa sad mirno šeće
putovima šume
u mislima samo događaj premeće.
@Ljerka Varga
Nema komentara:
Objavi komentar