PROSLAVA

Popodne je lijepo bilo

slavili smo vani

padalo je samo lišće

veselo je bilo

na proslavu društvo staro

od svuda se slilo.

A onda je lagano

i sumrak po šumi pao

društvo se je već razišao

kud je ko već znao.

Pa i ja ću na odmor poć

hvala vam za sve

i laka Vam noć.

'19@ljerkavarga

MAČAK POŠTAR

Brzina mu je vrlina,

Torba puna pisama i želja,

Juri od adre4se do adrese,

Donosi svima malo veselja.

To mačak je poštar, Micko zvani,

Od jutra je do popodne na putu,

Kad napuni pismima torbu,

Bicikl već zna svoju rutu.

Željno svi čekaju pismo,

Čestitku, il' samo dobre želje,

On brz na sve strane stigne,

Radost daruje svima i veselje.

Mačak je Micko poštar jedan,

Nitko kao Micko nije vrijedan.

'19@ljerkavarga

JESENSKA  FEŠTA

Prošlo je ljeto i jesen je stigla,

Žutim plaštem sve je dotakla,

Šuma je mjesto gdje se jesen slavi,

Svatko tko tu živi, to ima u glavi.

Jesen isto ima svoj praznik,

Ona slavi plodove dozrele svoje,

Raduju se stanovnici šume,

U slavu jeseni oni sviraju, pjevaju i glume.

Tako je to godinu cijelu.

Jež Bocko ima ekipu svoju,

Tu je vjeverica Mila i zeleni Medo,

Sjenice, crvendaći i svraka stara,

Zec Mrkvenko je orkestra vođa

Svi rade ono za što imaju smisla i dara.

Tako jesen feštu svoju ima,

Slave svi plodove što godina je dala,

A onda tišina legne na kraj,

Sve miruje i polako dolazi zima.

'19@ljerkavarga

U JEŽOGRAD GRADU

U Ježograd gradu, prije podne,

Kao u bilo kojem drugom gradu,

Ima svega u ulici glavnoj.

Slastičarna i Caffea dosta,

Mjesta za svakoga gosta.

U gradu samo ježevi žive,

Tu imaju sve; svoje vrtove,

Svoje kuće i stanove, muzeje,

Kina i bolnice, dječje vrtiće.

U Ježograd gradu prije podne,

Caffei su isto puni kao u drugima,

Pune su i slastičarne slatke,

Tu vode razgovore duge i kratke.

Ima i knjižnica, punih knjiga,

Pa neka se svi dive,

Kako ježevi u svom gradu žive.

'19@ljerkavarga

MEDO I KRUŠKE

Šetao se medo
voćnjakom pred podne
visokog pogleda, podignute njuške.

Voćke pune plodova
na suncu se zlate
al od svih najljepše zlatile se kruške.

Jedna,dvije čet'ri,pet,
baš su slasne bile, sve dok
nije začuo jedan prasak puške.

Nije nit' znao
u bijeg se već dao
i voćnjak u trenu pretrčao.

Pa sad mirno šeće
putovima šume
u mislima samo događaj premeće.

@Ljerka Varga

ZELENI PUŽ MAX

Zeleni puž Max,

Bio je pravi atleta

Koji ima sreće,

Kretao se zelenim listom

A mislio da se livadom šeće.

Došao je tako na vrh lista.

Al  jao, odjednom je na cvijet

Među žute prašnike pao.

Puž Max nije poznavao boje,

Mislio je da je svijet sav zelen,

Da je mali, od malog manji,

Kad je kretao na put prvi,

Uvijek je stizao zadnji.

Puž Max je krenuo dalje

Sav od praha prašnika žut

Al kućica njegova je zelena bila

Vukao ju je na svaki svoj put.

'19@ljerkavarga

MEDO I ŽABAC KREK

Moj prijatelj žabac Krek,

Pjevač je već cijeli vijek,

Romantična neka duša,

Pa ga cijela bara sluša.

Uz bambusa šum u šašu,

Uvijek pjeva onu našu,

Pa kao da benđo svira,

Po žicama note bira.

Krek, Krek.

Pjevač si za cijeli vijek,

Bara je tvoj dragi dom,

U životu žabljem tvom.

Krek. Krek.

Svi se tvojoj pjesmi dive,

Sve dok roda nije stala,

Tad je zadnja nota pala.

'19@ljerkavarga

GLJIVOGRAD

Kraj nekog humka,

šumskog puteljka.

niknuo je odjednom sad,

pravi gljivograd.

Od raznih vrsta i oblika ,

bio je prava slika krajolika.

Ulice prave, staze humka

bile su pune stanovnika,

život se odvijao brzo,

prava grada slika.

Kuće su nicale, brzo ko gljive

stanovnici odmah  imali stan

sitni , mali, kao patuljci

bili su pravi gljivogradoljupci.

Sretni su tako živjeli kraj humka

nekog tamo šumskog puteljka

a jesen je postajala sve žuća i tiša

radost im je bila i sunce i kiša.

Ne zna se kakvo je vrijeme, kod njih sad,

a ptice kažu , ako ne lažu

da još uvijek tamo stoji gljivograd.

'19@ljerkavarga