NASMJEŠENI SNJEGOVIĆ

Bio jednom jedan Snjegović i bila je oštra zima u Lici. Sagradila djeca Snjegovića pokraj puta, uz ogradu. Lijepo ga uredila. Omotali mu šal oko vrata, na ruke-grančice stavili rukavice, u desnu utakli metlu da mu se nađe i da noću očisti put. Na glavi mu stari šešir bio i mrkvin žuti nos. Bio je prava faca sveg okolnjeg placa. Po noći se družio zečićima i lisicama, a po danu djecom i ptičicama.

Danju mu je kaput postajao mekši, a noću smrznuto krut. Kad ga nitko vidio nije, čistio je metlom put. Bio je nasmiješen i sretan, ali onako okrugao i super spretan.

Onda je jedne noći stigla Južina u Liku. Nestajao je snijeg nekako brzo. Uskoro niti Snjegovića nije bilo više na vidiku. Ostala je samo metla naslonjena na tarabu, na stupu šešir drag, ali od Snjegovića niti trag.

Prošla je i oštra zima. Otišla na Sjever daleko. Tko bi rek'o? Samo je ostala priča, lijepog , nasmiješenog Snjegovića.

Napisala@ljerkavarga