PUSTOLOVINE MEDE OD ZELENOG PLIŠA

MEDIN BLOG

MEDINA BIBLIOTEKA

MEDINA POEZIJA

utorak, 31. prosinca 2019.


                                                   Sretna Nova 2020 godina...



utorak, 24. prosinca 2019.






VRIJEME ČESTITANJA

Porodica sva je vrijedna
čestitke se opet pišu
poslati će svima tako
pa i Sivku malom mišu.

Sad je vrijeme čestitanja,
dobro zdravlje zaželjeti,
zadovoljstvo i sreću
čestitka će ljubav značiti.


Sve će stići baš na vrijeme
svaka će adresu naći
a poštar je zadovoljan
sve podijeli dok se smrači.

I tako je svakog ljeta,
čestitke putuju širom svijeta.

'19@ljerkavarga

                       
               


                         

subota, 7. prosinca 2019.




Mila i harmonika

Dobro jutro , to se zna,
vesela sam vjeverica Mila,
pa sam eto i vama malo,
mog veselja donijela...
I ako nam pada kiša,
i ako je mokra šuma
sve to je baš sitnica
šuma je lijepa i bez ptica...
Kada cvatu proplankom ciklame
kad se djetlić iz dubine javi
kad se vrane iz visine jave
sve se i onda u veselju slavi...

'19@ljerkavarga




petak, 6. prosinca 2019.

Dobro jutro, vrijeme tužno,
nema snijega, baš je ružno,
al kad počne padat' bijelo,
zamesti će grad i selo...@ljv

                                                                                                          
                                                                                                           Dobro jutro, vrijeme tužno,
                                                                                                           nema snijega, baš je ružno,
                                                                                                           al kad počne padat' bijelo,
                                                                                                           zamesti će grad i selo...@ljv

srijeda, 13. studenoga 2019.



KITNJAST REP

Gle na vjetru kitnjast , lijep,
vijori se Milin rep,
pa skakuće gore, dolje,
i uvijek je dobre volje.

Orasima sad se bavi,
nalazi ih svud u travi,
sprema ih u drvo šuplje,
tako puni svoje duplje.

Sad je vrijeme kad ih ima,
duga može biti zima,
šumom Mila svuda leti,
zima vrijednima ne prijeti.

A na vjetru, kitnjast, lijep,
vijori se veselo Milin rep.

'19@ljerkavarga

četvrtak, 24. listopada 2019.





PROSLAVA

Popodne je lijepo bilo
slavili smo vani
padalo je samo lišće
veselo je bilo
na proslavu društvo staro
od svuda se slilo.
A onda je lagano
i sumrak po šumi pao
društvo se je već razišao
kud je ko već znao.

Pa i ja ću na odmor poć
hvala vam za sve
i laka Vam noć.

'19@ljerkavarga


ponedjeljak, 21. listopada 2019.





MAČAK POŠTAR

Brzina mu je vrlina,
Torba puna pisama i želja,
Juri od adre4se do adrese,
Donosi svima malo veselja.

To mačak je poštar, Micko zvani,
Od jutra je do popodne na putu,
Kad napuni pismima torbu,
Bicikl već zna svoju rutu.

Željno svi čekaju pismo,
Čestitku, il' samo dobre želje,
On brz na sve strane stigne,
Radost daruje svima i veselje.

Mačak je Micko poštar jedan,
Nitko kao Micko nije vrijedan.

'19@ljerkavarga






JESENSKA  FEŠTA

Prošlo je ljeto i jesen je stigla,
Žutim plaštem sve je dotakla,
Šuma je mjesto gdje se jesen slavi,
Svatko tko tu živi, to ima u glavi.
Jesen isto ima svoj praznik,
Ona slavi plodove dozrele svoje,
Raduju se stanovnici šume,
U slavu jeseni oni sviraju, pjevaju i glume.
Tako je to godinu cijelu.
Jež Bocko ima ekipu svoju,
Tu je vjeverica Mila i zeleni Medo,
Sjenice, crvendaći i svraka stara,
Zec Mrkvenko je orkestra vođa
Svi rade ono za što imaju smisla i dara.

Tako jesen feštu svoju ima,
Slave svi plodove što godina je dala,
A onda tišina legne na kraj,
Sve miruje i polako dolazi zima.

'19@ljerkavarga

nedjelja, 13. listopada 2019.




U JEŽOGRAD GRADU

U Ježograd gradu, prije podne,
Kao u bilo kojem drugom gradu,
Ima svega u ulici glavnoj.
Slastičarna i Caffea dosta,
Mjesta za svakoga gosta.
U gradu samo ježevi žive,
Tu imaju sve; svoje vrtove,
Svoje kuće i stanove, muzeje,
Kina i bolnice, dječje vrtiće.
U Ježograd gradu prije podne,
Caffei su isto puni kao u drugima,
Pune su i slastičarne slatke,
Tu vode razgovore duge i kratke.
Ima i knjižnica, punih knjiga,
Pa neka se svi dive,
Kako ježevi u svom gradu žive.

'19@ljerkavarga





MEDO I KRUŠKE

Šetao se medo
voćnjakom pred podne
visokog pogleda, podignute njuške.

Voćke pune plodova
na suncu se zlate
al od svih najljepše zlatile se kruške.

Jedna,dvije čet'ri,pet,
baš su slasne bile, sve dok
nije začuo jedan prasak puške.

Nije nit' znao
u bijeg se već dao
i voćnjak u trenu pretrčao.

Pa sad mirno šeće
putovima šume
u mislima samo događaj premeće.

@Ljerka Varga







ZELENI PUŽ MAX

Zeleni puž Max,
Bio je pravi atleta
Koji ima sreće,
Kretao se zelenim listom
A mislio da se livadom šeće.
Došao je tako na vrh lista.
Al  jao, odjednom je na cvijet
Među žute prašnike pao.
Puž Max nije poznavao boje,
Mislio je da je svijet sav zelen,
Da je mali, od malog manji,
Kad je kretao na put prvi,
Uvijek je stizao zadnji.

Puž Max je krenuo dalje
Sav od praha prašnika žut
Al kućica njegova je zelena bila
Vukao ju je na svaki svoj put.

'19@ljerkavarga






MEDO I ŽABAC KREK

Moj prijatelj žabac Krek,
Pjevač je već cijeli vijek,
Romantična neka duša,
Pa ga cijela bara sluša.

Uz bambusa šum u šašu,
Uvijek pjeva onu našu,
Pa kao da benđo svira,
Po žicama note bira.

Krek, Krek.
Pjevač si za cijeli vijek,
Bara je tvoj dragi dom,
U životu žabljem tvom.

Krek. Krek.
Svi se tvojoj pjesmi dive,
Sve dok roda nije stala,
Tad je zadnja nota pala.

'19@ljerkavarga






GLJIVOGRAD

Kraj nekog humka,
šumskog puteljka.
niknuo je odjednom sad,
pravi gljivograd.
Od raznih vrsta i oblika ,
bio je prava slika krajolika.
Ulice prave, staze humka
bile su pune stanovnika,
život se odvijao brzo,
prava grada slika.
Kuće su nicale, brzo ko gljive
stanovnici odmah  imali stan
sitni , mali, kao patuljci
bili su pravi gljivogradoljupci.

Sretni su tako živjeli kraj humka
nekog tamo šumskog puteljka
a jesen je postajala sve žuća i tiša
radost im je bila i sunce i kiša.
Ne zna se kakvo je vrijeme, kod njih sad,
a ptice kažu , ako ne lažu
da još uvijek tamo stoji gljivograd.

'19@ljerkavarga



četvrtak, 25. srpnja 2019.




JUTRO ZECA MRKVENKA

Na nekom putu
pokraj šume neke
Mrkvenko se na put dao
da negdje je mrkve polje
u snu je noćas sanjao.
Požurio brzo da bude prvi
da jutra slast s nikim ne dijeli
onda će opet u grm pokraj šume
i odmarati skoro dan cijeli.
Na svaki je šušanj oprezan bio
put je vodio kroz suhe trave
znao je da grm ne spava
da to se crvendaći i sjenice
od ranog jutra važni prave.

Jutro je počelo tako
u prvoj zraci sunca
otišao je i vratio se brzo
da ne sretne radoznalog lisca.

'19@ljerkavarga


srijeda, 15. svibnja 2019.







MILA SE ČUDI

Na grani suhoj
oh ti dani kišni ludi
sjedi Mila i čudom se čudi
koliko sitnih kapi što lete
padaju sitne kao buhe,

a onda zašume
lišćem k'o muhe.
Baš je sve to
nekako čudno
al Mila prati
sve vrlo budno.
Onda brzinom
odleti do duplje
u onom stablu
što stoji šuplje,
ma neka samo
ta kiša pada
prestat' će jednom
barem se nada.

'19@ljerkavarga





POD KIŠOBRANOM

Pod kišobranom po strani,
visoko na krošnje grani,
orasima se sladi, uvijek čila,
naša vjeverica Mila.
Kiša, njoj kaže ne smeta,
ona brzo svuda ljeta,
brza kao vjetar
s njim leti jedan kilometar...@ljv


četvrtak, 9. svibnja 2019.


ŠTO IMA NOVA

U zelenoj šumi staroga hrasta
Što ima , što ima nova?
U duplju vjeverice Mile
Uselila jutros rano je sova.
Gledajte samo vi dragi moji,
Ova mi duplja već dugo služi
Tu na svijet su došla sva moja djeca,
A ona zasjela i ništa se ne boji.
Osim toga ova mi kuća ostavu ima
Kad dođe jesen i prijeti zima
Tu skupljam zalihe za zimu dugu,
Al' ona ništa na znanje ne prima.
Tko zna do kada bi to sve trajalo,
Da sova ipak nije razumna bila,
U jednom je trenu raširila krila
Odletjela k drvetu koje je tu blizu bilo.

Oprosti, rekla je potiho prvo,
Ipak to nije moja duplja niti moje drvo.

'19@ljerkavarga



nedjelja, 28. travnja 2019.

Ježić Bocko i Buba Mara

Šetao se Bocko travom
uvijek istom svojom stazom
malo se umorio, u travu se sjeo
kad eto mu gosta, letio je dosta
pa na Bockovu nogu sletio i tu ostao...

Bila je to mala crvena Buba Mara
pitala je Bocka dal vidio je njena para
jer htjeli su imati romantični let
preko livade tamo u onaj cvjetni svijet...

Gleda ju Bocko pa se čudi
čudni su ti kukci kada dan se budi
svi nekud se žure, nekuda bi letjeli
a onda se izgube mada nisu htjeli
i dok je razmišljao iznenada tako
gost je odletio dalje poletno i lako...

'@ljerkavarga