PUSTOLOVINE MEDE OD ZELENOG PLIŠA
MEDIN BLOG
MEDINA BIBLIOTEKA
MEDINA POEZIJA
MEDINA BIBLIOTEKA
MEDINA POEZIJA
utorak, 31. prosinca 2019.
utorak, 24. prosinca 2019.
VRIJEME
ČESTITANJA
Porodica
sva je vrijedna
čestitke
se opet pišu
poslati
će svima tako
pa
i Sivku malom mišu.
Sad
je vrijeme čestitanja,
dobro
zdravlje zaželjeti,
zadovoljstvo
i sreću
čestitka
će ljubav značiti.
Sve
će stići baš na vrijeme
svaka
će adresu naći
a
poštar je zadovoljan
sve
podijeli dok se smrači.
I
tako je svakog ljeta,
čestitke
putuju širom svijeta.
'19@ljerkavarga
subota, 7. prosinca 2019.
Mila
i harmonika
Dobro
jutro , to se zna,
vesela
sam vjeverica Mila,
pa
sam eto i vama malo,
mog
veselja donijela...
I
ako nam pada kiša,
i
ako je mokra šuma
sve
to je baš sitnica
šuma
je lijepa i bez ptica...
Kada
cvatu proplankom ciklame
kad
se djetlić iz dubine javi
kad
se vrane iz visine jave
sve
se i onda u veselju slavi...
'19@ljerkavarga
petak, 6. prosinca 2019.
srijeda, 13. studenoga 2019.
KITNJAST
REP
Gle
na vjetru kitnjast , lijep,
vijori
se Milin rep,
pa
skakuće gore, dolje,
i
uvijek je dobre volje.
Orasima
sad se bavi,
nalazi
ih svud u travi,
sprema
ih u drvo šuplje,
tako
puni svoje duplje.
Sad
je vrijeme kad ih ima,
duga
može biti zima,
šumom
Mila svuda leti,
zima
vrijednima ne prijeti.
A
na vjetru, kitnjast, lijep,
vijori
se veselo Milin rep.
'19@ljerkavarga
četvrtak, 24. listopada 2019.
ponedjeljak, 21. listopada 2019.
MAČAK
POŠTAR
Brzina
mu je vrlina,
Torba
puna pisama i želja,
Juri
od adre4se do adrese,
Donosi
svima malo veselja.
To
mačak je poštar, Micko zvani,
Od
jutra je do popodne na putu,
Kad
napuni pismima torbu,
Bicikl
već zna svoju rutu.
Željno
svi čekaju pismo,
Čestitku,
il' samo dobre želje,
On
brz na sve strane stigne,
Radost
daruje svima i veselje.
Mačak
je Micko poštar jedan,
Nitko
kao Micko nije vrijedan.
'19@ljerkavarga
JESENSKA FEŠTA
Prošlo je ljeto i jesen je
stigla,
Žutim plaštem sve je dotakla,
Šuma je mjesto gdje se jesen
slavi,
Svatko tko tu živi, to ima u
glavi.
Jesen isto ima svoj praznik,
Ona slavi plodove dozrele
svoje,
Raduju se stanovnici šume,
U slavu jeseni oni sviraju,
pjevaju i glume.
Tako je to godinu cijelu.
Jež Bocko ima ekipu svoju,
Tu je vjeverica Mila i zeleni
Medo,
Sjenice, crvendaći i svraka
stara,
Zec Mrkvenko je orkestra vođa
Svi rade ono za što imaju
smisla i dara.
Tako jesen feštu svoju ima,
Slave svi plodove što godina
je dala,
A onda tišina legne na kraj,
Sve miruje i polako dolazi
zima.
'19@ljerkavarga
nedjelja, 13. listopada 2019.
U
JEŽOGRAD GRADU
U
Ježograd gradu, prije podne,
Kao
u bilo kojem drugom gradu,
Ima
svega u ulici glavnoj.
Slastičarna
i Caffea dosta,
Mjesta
za svakoga gosta.
U
gradu samo ježevi žive,
Tu
imaju sve; svoje vrtove,
Svoje
kuće i stanove, muzeje,
Kina
i bolnice, dječje vrtiće.
U
Ježograd gradu prije podne,
Caffei
su isto puni kao u drugima,
Pune
su i slastičarne slatke,
Tu
vode razgovore duge i kratke.
Ima
i knjižnica, punih knjiga,
Pa
neka se svi dive,
Kako
ježevi u svom gradu žive.
'19@ljerkavarga
Šetao se medo
voćnjakom pred podne
visokog pogleda, podignute njuške.
Voćke pune plodova
na suncu se zlate
al od svih najljepše zlatile se kruške.
Jedna,dvije čet'ri,pet,
baš su slasne bile, sve dok
nije začuo jedan prasak puške.
Nije nit' znao
u bijeg se već dao
i voćnjak u trenu pretrčao.
Pa sad mirno šeće
putovima šume
u mislima samo događaj premeće.
@Ljerka Varga
ZELENI
PUŽ MAX
Zeleni
puž Max,
Bio
je pravi atleta
Koji
ima sreće,
Kretao
se zelenim listom
A
mislio da se livadom šeće.
Došao
je tako na vrh lista.
Al jao, odjednom je na cvijet
Među
žute prašnike pao.
Puž
Max nije poznavao boje,
Mislio
je da je svijet sav zelen,
Da
je mali, od malog manji,
Kad
je kretao na put prvi,
Uvijek
je stizao zadnji.
Puž
Max je krenuo dalje
Sav
od praha prašnika žut
Al
kućica njegova je zelena bila
Vukao
ju je na svaki svoj put.
'19@ljerkavarga
MEDO
I ŽABAC KREK
Moj
prijatelj žabac Krek,
Pjevač
je već cijeli vijek,
Romantična
neka duša,
Pa
ga cijela bara sluša.
Uz
bambusa šum u šašu,
Uvijek
pjeva onu našu,
Pa
kao da benđo svira,
Po
žicama note bira.
Krek,
Krek.
Pjevač
si za cijeli vijek,
Bara
je tvoj dragi dom,
U
životu žabljem tvom.
Krek.
Krek.
Svi
se tvojoj pjesmi dive,
Sve
dok roda nije stala,
Tad
je zadnja nota pala.
'19@ljerkavarga
GLJIVOGRAD
Kraj nekog humka,
šumskog puteljka.
niknuo je odjednom sad,
pravi gljivograd.
Od raznih vrsta i oblika ,
bio je prava slika krajolika.
Ulice prave, staze humka
bile su pune stanovnika,
život se odvijao brzo,
prava grada slika.
Kuće su nicale, brzo ko
gljive
stanovnici odmah imali stan
sitni , mali, kao patuljci
bili su pravi
gljivogradoljupci.
Sretni su tako živjeli kraj
humka
nekog tamo šumskog puteljka
a jesen je postajala sve žuća
i tiša
radost im je bila i sunce i
kiša.
Ne zna se kakvo je vrijeme,
kod njih sad,
a ptice kažu , ako ne lažu
da još uvijek tamo stoji
gljivograd.
'19@ljerkavarga
četvrtak, 25. srpnja 2019.
JUTRO ZECA MRKVENKA
Na nekom putu
pokraj šume neke
Mrkvenko se na put dao
da negdje je mrkve polje
u snu je noćas sanjao.
Požurio brzo da bude prvi
da jutra slast s nikim ne dijeli
onda će opet u grm pokraj šume
i odmarati skoro dan cijeli.
Na svaki je šušanj oprezan bio
put je vodio kroz suhe trave
znao je da grm ne spava
da to se crvendaći i sjenice
od ranog jutra važni prave.
Jutro je počelo tako
u prvoj zraci sunca
otišao je i vratio se brzo
da ne sretne radoznalog lisca.
'19@ljerkavarga
srijeda, 15. svibnja 2019.
MILA
SE ČUDI
Na
grani suhoj
oh
ti dani kišni ludi
sjedi
Mila i čudom se čudi
koliko
sitnih kapi što lete
padaju
sitne kao buhe,
a
onda zašume
lišćem
k'o muhe.
Baš
je sve to
nekako
čudno
al
Mila prati
sve
vrlo budno.
Onda
brzinom
odleti
do duplje
u
onom stablu
što
stoji šuplje,
ma
neka samo
ta
kiša pada
prestat' će jednom
barem
se nada.
'19@ljerkavarga
četvrtak, 9. svibnja 2019.
ŠTO
IMA NOVA
U
zelenoj šumi staroga hrasta
Što
ima , što ima nova?
U
duplju vjeverice Mile
Uselila
jutros rano je sova.
Gledajte
samo vi dragi moji,
Ova
mi duplja već dugo služi
Tu
na svijet su došla sva moja djeca,
A
ona zasjela i ništa se ne boji.
Osim
toga ova mi kuća ostavu ima
Kad
dođe jesen i prijeti zima
Tu
skupljam zalihe za zimu dugu,
Al'
ona ništa na znanje ne prima.
Tko
zna do kada bi to sve trajalo,
Da
sova ipak nije razumna bila,
U
jednom je trenu raširila krila
Odletjela
k drvetu koje je tu blizu bilo.
Oprosti,
rekla je potiho prvo,
Ipak
to nije moja duplja niti moje drvo.
'19@ljerkavarga
nedjelja, 28. travnja 2019.
Ježić
Bocko i Buba Mara
Šetao
se Bocko travom
uvijek
istom svojom stazom
malo
se umorio, u travu se sjeo
kad
eto mu gosta, letio je dosta
pa
na Bockovu nogu sletio i tu ostao...
Bila
je to mala crvena Buba Mara
pitala
je Bocka dal vidio je njena para
jer
htjeli su imati romantični let
preko
livade tamo u onaj cvjetni svijet...
Gleda
ju Bocko pa se čudi
čudni
su ti kukci kada dan se budi
svi
nekud se žure, nekuda bi letjeli
a
onda se izgube mada nisu htjeli
i
dok je razmišljao iznenada tako
gost
je odletio dalje poletno i lako...
'@ljerkavarga
Pretplati se na:
Postovi (Atom)