JEŽIĆ BOCKO PUTNIK

Kada je Ježić Bocko još bio mlad

Riješio je da se odseli u grad

Čuo je priču o dobru životu

Kod ulice Pete, pri starome plotu

Spakovao je stvari jedno popodne

Uz put probao kupine slasne i rodne

Krenuo dalje još za lijepa dana

Da dođe do ulice Pete dok večer je rana

Od semafora desno rečeno je jasno

Mjesto je bilo prilično glasno

Ipak produžio je alejom Divota

Odjednom se našao kraj starog plota

Gledaj ti samo, kakva je to ljepota

Uređen vrt to je stvarna krasota

Cvjetnih gredica i povrća puna

Sve eko uzgoj zdravog bilja šuma

A tišina za čudo baš bila je prava

Nije se čulo nit' stupanje mrava

Od ceste je mjesto udaljeno bilo

Pravi to je raj, e baš mi je milo

Priča o dobrom životu nije bila laž

Svaki dan je imao neku novu draž

A hrana je bila prava divota

Samo nije smio dalje od staroga plota

'18@ljerkavarga