BILO JE TO U NEKOJ BAJCI

Bilo je to u nekoj bajci o starome medi

Sjećanje mi već polako blijedi

Al njega su voljela djeca cijelog kraja

Volio je čitati priče uz šalicu dobrog čaja.

Uvijek je soba djece bila puna

Na krilu velika knjiga sa stotinu priča

Uz tanjur bombona o koja sreća

Pozornost je uvijek bila sve veća.

Slušali su mališani pustolovine bez daha

Dobri je medo bio ko teta u vrtiću

Pričao je djeci uvijek novu priču

A glas mu je bio poput čarobnog praha.

Bajka o medi još i danas među djecom živi

Kažu da čita priče večerima uvijek nove

A onda lagano, lagano svi krenu

Iz priče u priču u mirne snove.

'18@ljerkavarga