PUSTOLOVINE MEDE OD ZELENOG PLIŠA

MEDIN BLOG

MEDINA BIBLIOTEKA

MEDINA POEZIJA

srijeda, 26. prosinca 2018.

ponedjeljak, 24. prosinca 2018.

srijeda, 28. studenoga 2018.





PRVI SNIJEG
Dobro Vam zimsko jutro
sve je bijelo, a sniježak pršti
polako pada iznad šuma
iznad sela iznad grada
preko ravnice pokrio
zelene pšenice
a ja snješka gradio
snijegu se radovao

I vama lijep dan želim
s pahuljama
prvim bijelim...@ljv

nedjelja, 18. studenoga 2018.




JEŽIĆ BOCKO I ZIMA

Nema više toplih dana
Sjeverac se svuda šulja
Nebo je sivo, a pahulje bijele
Spuštaju se , dok vjetar ih ljulja.

Ježića Bocka već san polako lovi
 Nakupio je zalihe za zimu
Kućica mu od trava, mahovine toplom
Ispod granja, pahulje ga ne brinu.

Suho lišće još šušne ponekad
Sjenica se čuj, javlja sa grana,
Dok polako sjeverac zimu nosi
Pahulje prelijeću preko jutra rana

'18@ljerkavarga

subota, 17. studenoga 2018.


SNOVI ZECA MRKVENKA

Spavao sam noćas dobro
i sanjao puste snove
činilo se da sam negdje
kao da me netko zove.

Sanjao sam sebe tako
i sav plav sam cvijećem bio
kao da me netko spretan
plavim cvijećem oslikao.

Da sam lud u nekoj priči
čudesima što se hvali
lutao sam crnom šumom
a Alisu svi su zvali.

Gle pred zoru sretni snovi
zvonom zvoni bliska crkva
stojim velik kao stablo
u naručju mi ista mrkva.

Tu je san sad gotov bio
uz mrkvu sam se probudio.

'18@ljerkavarga



subota, 10. studenoga 2018.



ŠUMA ME ZOVE

Šuma me zove
dan je vedar svanuo
zove me lišće
što na
jesenjem vjetru treperi
i ptice što
slušaju jesen.
Šuma me zove
i staze njezine
jesen što kriju
u suhim travama
u grmovima napuštena gnijezda
i plodovi preostali.

Danas je dan za mene.

'18@ljerkavarga


petak, 28. rujna 2018.





PRIČAM S PTICAMA

S pticama pričam,
a one mi požele dobro jutro
cvrkutom jesenskim
Neke odlaze, opraštaju se
odnose slike sretnog ljeta sa sobom,
druge ostaju u toplim gnijezdima
pod strehama
čisteći polja, pjevajući danu
cijelo vrijeme lijetajući
cvrkutom se javljajući.

Pričam s pticama
i kažem: -Da vas nema
grane i grmovi ne bi znali
kako izgledaju gnijezda
i sretni ptići, jutra radosti
kad dan cvrkutom se budi.-

'18@ljerkavarga

četvrtak, 27. rujna 2018.



Predvečer na ljuljački

Tiho je mirno ljuljačka me zove
da se zanjišem u dana snove
da me ponesu misli, ko vjetar oblake
Da zapamtim dana odlazećeg ostatke-

Dok dan polako u večer tone
vrapci prelijeću, negdje zvona zvone
lastavice brzo iznad nisko lete
sve mi je lijepo jer još sam dijete.

Djetinjstvo moje neka, ti teci polako
predvečerja mnoga ljuljaj me ovako
a  ja ću sakupiti sve moje snove
ponijeti ih kroz korake nove.

Njišem se tako, a dan u večer tone
oblaci putuju, negdje zvona zvone.

@ljerkavarga

petak, 22. lipnja 2018.



BOCKO U GRADU

U nekom gradu, u nekom mjestu,
gdje nitko ne dolazi često,
pod hrpom granja, kraj starog panja,
živi jež i mirno sanja.
Tu mu je kuća , tu mu je dom,
sve ovdje ima po ukusu svom,
uživa Bocko u raju tom,
čita knjigu kako urediti dom.
Ipak ostalo je sve kao i prije
stari se kos tratinom šeće
listove premeće i tiho se smije.

Dan polako popodnevu hita
Bocko odmara, navečer voli skitati
od grma perunika, do grma kopriva
a sada već i dudova ima
pa to je poslastica slatka svima.

@ljerkavarga



JEŽIĆ BOCKO PUTNIK

Kada je Ježić Bocko još bio mlad
Riješio je da se odseli u grad
Čuo je priču o dobru životu
Kod ulice Pete, pri starome plotu

Spakovao je stvari jedno popodne
Uz put probao kupine slasne i rodne
Krenuo dalje još za lijepa dana
Da dođe do ulice Pete dok večer je rana

Od semafora desno rečeno je jasno
Mjesto je bilo prilično glasno
Ipak produžio je alejom Divota
Odjednom se našao kraj starog plota

Gledaj ti samo, kakva je to ljepota
Uređen vrt to je stvarna krasota
Cvjetnih gredica i povrća puna
Sve eko uzgoj zdravog bilja šuma

A tišina za čudo baš bila je prava
Nije se čulo nit' stupanje mrava
Od ceste je mjesto udaljeno bilo
Pravi to je raj, e baš mi je milo

Priča o dobrom životu nije bila laž
Svaki dan je imao neku novu draž
A hrana je bila prava divota
Samo nije smio dalje od staroga plota

'18@ljerkavarga




DOSTA SPAVANJA

Sunce zove, daj požuri
Dok oblaci negdje šute
Da ti opet ne prekriju
Toplog sunca plave pute.

Praznici su ajd' požuri
Sada igre nikad dosta
Ljuljačka te vjerna zove
Na zamahe nove.

Dosta je spavanja
Sunce zove, daj požuri
Iz oblaka dok ne počne
Kiša lipnja da nam curi.

'18@ljerkavarga



ZADNJI DAN

Zadnji dan je danas škole
ja planova puno imam
moram sve po redu složit
jer želje će se počet množit.

Lopta sad je prva stvar
a livada baš je mokra
pa ću onda pogledati
na FB što tko radi.

Nećeš, eno viče tata
ribolov je sutra prvi
već sam sve pripremio
nestrpljivi već su crvi.

Brat mi još u vrtić ide
a ja sam se samo mučim
ma čitat ću knjigu samo
nek izgleda ko da učim.

'18@ljerkavarga



ZEKO MRKVENKO I TATA

Kad je Mrkvenko malen bio
s tatom je često u šetnju išao
jako je znatiželjan bio
svašta je pitao
nikad se nije stišao...
Sve htio je znati:
što se to sa neba zlati
kako se zovu one ptice
što sjede gore na grani
zašto drveće
zelene haljine ima
zašto je sve bijelo
kad kažu došla je zima...
A tata kao svaki
odgovor uvijek je znao
zato je Mrkvenko
s njim uvijek dugo šetao...

'18@ljerkavarga



SNOVI ZECA MRKVENKA

Spavao sam noćas dobro
i sanjao sam puste snove
činilo se da sam negdje
kao da me netko zove.

Sanjao sam sebe tako
i sav plav sam cvijećem bio
kao da me netko spretan
plavim cvijećem oslikao.

Da sam lud u nekoj priči
čudesima što se hvali
lutao sam crnom šumom
a Alisu svi su zvali.

Gle pred zoru sretni snovi
zvonom zvoni bliska crkva
stojim velik kao stablo
u naručju mi ista mrkva.

Tu je san sad gotov bio
uz mrkvu sam se probudio.

'18@ljerkavarga

nedjelja, 11. ožujka 2018.







PROLJETNA ŠETNJA
POLJEM I LENIJAMA

Samo se još vjetar po poljima skita,
a cvjetovi prvi šarene u travi
vlažna je zemlja, a vjetar je suši
suši i kolovoze  lenijama, duboke
kotači što ih naprave.
Nikoga na daleko u polju nema,
suhom stabljikom kukuruza vjetar šuška,
a tamo kraj lenije strašilu starom,
zima je izbrisala lice,
gle na ramena posjedale su ptice.
To prvi su zvuci što proljeće nosi
što nije huk vjetra, već cvrkut pravi,
strašilu starom i slama pjeva
pod šeširom u slamnatoj glavi.

Sve je odjednom zagrljeno suncem
poljima se topla uzdiže para,
dok vjetar se tiho zavlači u košulju,
usamljenog, strašila stara.

'18@ljerkavarga


subota, 3. ožujka 2018.







POČINJE MJESEC

Počinje mjesec promjena
ožujak nosi vedrije dane
možda se još negdje proljeće
skriva ispod krila lastavice
ali neće to dugo trajati
jer sunce sve veću snagu ima
pa će toplinu sijati svuda
sa puno truda.
Onda će lastavicama
ispasti proljeće iz kljuna
proviriti ispod krila
cvrkutati će radosno
o tome gdje je preko zime bila
što je radila
dok je kod nas zima trajala,
i od kuda je baka zima
sad k nama dolutala.

Ipak, sve nam se na vrijeme smiješi
jer proljeće nikada ne griješi.

'18@ljerkavarga



srijeda, 28. veljače 2018.




SNJEGOVIĆ PUTNIK

Tamo negdje na proplanku šume
netko je napravio snjegovića znana
samotan stajao je nekoliko dana.
Jedne ga je noći zec posjetio
odmah mu se jadan požalio
kako bi na put krenuo, kad bi noge imao.
I gle čuda, ta želja potpuno luda
Snješku se ostvarila, a on krenuo
samo je zeki dvaput mahnuo.
Došao je tako ispod bora bijela
sa grane se spuštala ledenica .cijela
slušao je kako vjetar svira i mrzle note bira.
Odmah mu je ledenica postala
dirigentska palica, a uz zbor ptičica
nastala je prava zimska simfonija.
Svirali su tako nekoliko dana
onda se uputio natrag do proplanka znana
tamo je i tada bila šume sva družina.

Ipak je u društvu najljepše biti
makar moraš na mjestu stajati.

'18@ljerkavarga







KLIZALIŠTE U BUKVIN DOLU

Konačno svratila u Bukvin dol zima
zamrzla sve što smrznuti se dalo
onda je i snijega preko svega palo
sad preko svega bjeline zimske ima.

Zamrznuo se i lijeni potok stari
gle oživila odjednom dolina bijela
skupila se hrabra družina cijela
sastali se svi na zamrznutoj bari.

Sad klizalište je pravo, ma kakva hladnoća
uživa družina na podlozi ledenoj
klizali su hrabro ko u priči smjeloj
predivna je bila ta snijega bijeloga čistoća.

Koga sve tu ima , pitala se znatiželjna vrana?
Gle zec Mrkvenko sav sretan kliže u paru
jazavac Miško uvijek po posebnom daru
još klizači neki, gledala je publika sa grana.

Bukvin dol je postao mondeno mjesto
do kraja su zime, svi tu na klizalištu bili
iz cijele su šume gosti dnevno dolazili
nastala to je navika, jer klizali su često.

'18@ljerkavarga