BALONČICA I SVETI NIKOLA
Nekakva sveta tišina bila je u sobi.
Balončica se probudila i pogledala je prema prozoru,u kojemu su stajale njezine
čizmice Bile su čiste i sjajne , a iz čižmica su virili slatkiši. Šaren
paketići bombona i čokoladnih štapića. Bio je tu i paketić slasnih keksa, istih
kakve je baka znala ispeći, ali i lijepa slikovnica naslonjena na čizmice,
jedna lutkica i mali porculanski slonić. Bila su tu i dva balona u obliku čarapa,
i veliki balon koji je sličio Svetom Nikoli…
Nije dobila niti jednu zlatnu šibu. Ma
ne, nije ona bila zločesta. Sviđale su joj se zlatne šibe sa šarenim mašlicama
i lijepo bi izgledala u onoj praznoj
vazi na vitrini. Ali sada je samo slonića od porculana pospremila na vitrinu, pored
prazne vaze. No šarena slikovnica baš ju je obradovala. Malo je pogledala
slike,uto je mama otvorila vrata.
-Dobro jutro, mama ! Pogledaj moje čižmice !Pune su svega! O, hvala
Svetom Nikoli. Sve je lijepo, svi darovi, ali slikovnica mi se najviše sviđa.
Ima puno priča, ali i pjesmica…baš mi se sviđa! Molim te kad ćeš imati vremena,
da mi čitaš.- skakutala je veselo Balončica oko mame.
-Naravno dušo,- pomilovala je mama skakutavu malu, veselu glavicu.
Začulo se zvono na vratima, a tata je otvorio vrata. Došla je baka, pa su mogli
sada svi zajedno na doručak.
Balončica je ushićeno ispričala baki ,
što joj je sve donio Sveti Nikola i kako joj se najviše sviđa lijepa šarena
slikovnica.
-Kad dođem k tebi , ponesti ću slikovnicu, a ti ćeš mi onda čitati
bako.- veselo je i uzbuđeno brbljala.
Vani je bio oblačan i maglovit i hladan
dan. Snijega nije bilo…Poslije doručka baka je pričala kako je to nekad bilo u
njezinom selu, kad je ona bila mala. Kada je dolazio Nikola, pratio ga je
Krampus. Crna spodoba koja je bila opasana lancima, sa kojima je zvonio tako su
svi znali da dolaze. Na leđima je nosio crnu vreću, punu zlatnih šiba. Bile su
namijenjene djeci koja nisu slušala roditelje, koja nisu dobro učila, koja su
lagala i često posjećivala voćnjake susjeda berući voće.
Sveti Nikola imao je bijelu bradu i
dugačku bijelu halju, a na glavi visoku zlatnu kapu. Na leđima je nosio bijelu
vreću, punu šarenih poklona djeci koja su ih svojim ponašanjem zaslužila. Isto
tako nosio je poklone siromašnoj djeci, koja nisu imala obitelj.
-Uvijek se rado sjećam tih dana prosinca.-pričala je baka Svi smo se
veselili danima prije Božića. Kićenju bora, slami pod stolom u kuhinji, sijanju
pšenice. Ali i zime su bile snježne, pa smo mi djeca imali puno igranja na
snijegu. Da bili su to dani u godini koje najradije pamtim- …pričala bi baka
još, ali trebala je s mamom pripremati ručak i pospremiti kuhinju poslije
doručka.
Tata je otišao počistiti auto i pospremiti garažu. Balončica
je ostala sama. Uputila se u svoju sobu.
Kad je otvorila vrata, baloni su se veselo zanjihali. Veliki balon koji je
sličio Svetom Nikoli, klimnuo je glavom kao da pokazuje prema slikovnici. Kao
da je htio reći, da će joj slikovnica biti jedno vrijeme najljepše društvo.
Priču napisala:@ljerkavarga
Nema komentara:
Objavi komentar