DJEVOJČICA BALONČICA

 

 Bila jednom djevojčica po imenu Balončica.Vrijedna i dobra, sve je svoje obaveze na vrijeme obavljala, pa je navečer uvijek rano lijegala na spavanje. Još je svaku večer prije nego je zaspala, pročitala nekoliko listova knjige, koja joj se jako sviđala. Onda bi utonula u san. Snovi su neobično voljeli Balončicu i svaku noć ju je drugi posjećivao. Sanjala je predivne šarene balone na dugačkoj traci, kako ju podižu u zrak, a ona je lebdjela iznad krovova, iznad parkova i gledala gnijezda u kojima su spavale ptice. Ponekad bi ju šareni cvjetni balon poveo iznad livada i polja, a ona je udisala svježinu tek zaspalih trava, cvjetova poškropljenih rosom u kojima su noćni bal imale krijesnice. Jedne ju je noći posjetio srebrni balon. Učinilo joj se da ga je već prije vidjela, ali nije imala vremena razmišljati gdje. Balon joj se nasmiješio, i Balončica osjeti kako ju neka snaga podiže sve više i više. Lebdjela je iznad šuma i rijeka. Gledala je rode koje su spavale u svojim visokim gnijezdima. Neobična svjetlost osvjetljavala čitav krajolik, a u uglu neobičnog plavetnog pokrivača treperile su zvijezde. Odjednom je sve postalo svjetlije i Balončica ugleda kuću svoje bake, dok ju je sada veliki žuti balon slijedio. Baka je bila u vrtu, plijevila je gredice salate i mladog luka. Obradovala se kad je ugledala Balončicu i nježno ju je zagrlila. Čitav dan je Balončica provela s bakom. Uživala je u bakinom čaju i kolačićima, a kad je došlo vrijeme spavanja spremila je Balončicu u krevet. Znala je da njena unuka voli priču prije spavanja. Pročitala joj je priču o djevojčici koja je neobično voljela balone.Umorna, Balončica je brzo zaspala.

 Sat je neumorno zvonio. Balončica pogleda na sat , bilo je vrijeme za ustajanje. Pogledala je kroz prozor. Veliki žuti balon joj se nasmiješi i mahne dugačkom toplom zrakom.

 

 @Ljerka Varga