PUSTOLOVINE MEDE OD ZELENOG PLIŠA

MEDIN BLOG

MEDINA BIBLIOTEKA

MEDINA POEZIJA

ponedjeljak, 22. rujna 2014.


 
 
 
 
 
 
 
MALA FRIZERKA

 

 Došlo je vrijeme , da se kosa skrati

 kako ne bi smetala, visjela do nosa

 uzela je Lela, škare, češalj , četku,

 htjela je da glumi vrsnu frizerku.

 

 I lutki Mici porasla je kosa,

 medi je dlaka isto duga bila,

 a onda je mačka kao model došla

 umiljata, draga, mirno je sjedila.

 

Šišala je Lela, škljocala škarama,

 mačka je još mirno sjedila,

 a onda su joj škare škljocnule uho,

 o, kako je ko luda sa stolca skočila.

 

 Maco, oprosti, to su škare krive,

 ponašaju se baš kao da su žive,

 ali dobro, sada bar imaš frizuru

 lijepo sam te ošišala, ističe ti figuru.

 

 Došlo je vrijeme da se skrati kosa,

 kaže mama Leli, idemo frizeru,

 da kopčom ne moraš kosu kopčati,

 da ti kosa ne pada do nosa.

 

 Ma dobro je bilo, skratili su kosu,

 sada bar neće visjeti na nosu,

 ali kad odrastem, k frizerki neću sjesti,

 pustiti ću kosu, pletenice plesti.

 

 (2014)

 @ljerkavarga

 
 
 
 
 
MAČAK SA MONMARTRA
 
 
Sreo sam nedavno, mačka ljepotana,

Plavookog slikara, sa plavom kapicom na glavi,

Izgledao je baš kao boem pravi,

Pričalo se da je iz kvarta, nekakvog Mommartra.

 

Sve su mačke željele, da im portret slika,

Postao je tako on, svoga kvarta dika.

 

Sa stalkom i kistom, on kvartom šeće,

Marljivo traži uvijek motiv novi.

„Ako sliku želiš, samo nazovi.“ u oglasu piše,

A on vrijedno  slika , od jutra do veće.

 

Mnoge su poznate mace, sad portret imale,

Dok nove su uvijek njegovim kvartom šetale.

 

A on ljepotan pravi , sa plavom francuskom kapicom na glavi,

Bio je poznat, u trendu i faca,

Mnogi će ga pamtiti iz njegovog kvarta.

Kao plavookog slikara, mačka sa Monmartra.

 

(2014)

@ljerkavarga

 

 
 
 
 
KUKURUKU

 

 Pijevac pjeva, zora sviće , dan se budi.

 Razbudi se, ustaj brzo, umij lice,

 već su budni oblaci, krovovi i ptice,

 a vrapci živkanjem pozdravljaju dan

 

 Obuci se ! Baš je svježe, jesen stigla,

 maglovita, mokro sve je, put i cesta

 ti požuri , vrijeme leti, zove škola

 al za igru isto, napravi si mjesta.

 

 Danas sve je važno, veselo i snažno,

 cipele tople, zaštita od kiše

 pijevac je probudio dan , ne čuje se više,

 

 Vrapci radoznalci, traže koju mrvu

 tvoj pas će te čekati, kad se kući vratiš

a učenjem danas, život ćeš da shvatiš.

 

 (2014)

 @ljerkavarga

nedjelja, 21. rujna 2014.


 
 
DJEVOJČICA BALONČICA

 
 Bila jednom djevojčica po imenu Balončica.Vrijedna i dobra, sve je svoje obaveze na vrijeme obavljala, pa je navečer uvijek rano lijegala na spavanje. Još je svaku večer prije nego je zaspala, pročitala nekoliko listova knjige, koja joj se jako sviđala. Onda bi utonula u san. Snovi su neobično voljeli Balončicu i svaku noć ju je drugi posjećivao. Sanjala je predivne šarene balone na dugačkoj traci, kako ju podižu u zrak, a ona je lebdjela iznad krovova, iznad parkova i gledala gnijezda u kojima su spavale ptice. Ponekad bi ju šareni cvjetni balon poveo iznad livada i polja, a ona je udisala svježinu tek zaspalih trava, cvjetova poškropljenih rosom u kojima su noćni bal imale krijesnice. Jedne ju je noći posjetio srebrni balon. Učinilo joj se da ga je već prije vidjela, ali nije imala vremena razmišljati gdje. Balon joj se nasmiješio, i Balončica osjeti kako ju neka snaga podiže sve više i više. Lebdjela je iznad šuma i rijeka. Gledala je rode koje su spavale u svojim visokim gnijezdima. Neobična svjetlost osvjetljavala čitav krajolik, a u uglu neobičnog plavetnog pokrivača treperile su zvijezde. Odjednom je sve postalo svjetlije i Balončica ugleda kuću svoje bake, dok ju je sada veliki žuti balon slijedio. Baka je bila u vrtu, plijevila je gredice salate i mladog luka. Obradovala se kad je ugledala Balončicu i nježno ju je zagrlila. Čitav dan je Balončica provela s bakom. Uživala je u bakinom čaju i kolačićima, a kad je došlo vrijeme spavanja spremila je Balončicu u krevet. Znala je da njena unuka voli priču prije spavanja. Pročitala joj je priču o djevojčici koja je neobično voljela balone.Umorna, Balončica je brzo zaspala.

 Sat je neumorno zvonio. Balončica pogleda na sat , bilo je vrijeme za ustajanje. Pogledala je kroz prozor. Veliki žuti balon joj se nasmiješi i mahne dugačkom toplom zrakom.

 
 @Ljerka Varga

 

 
 
VJEVERICA
 
 

 
Od nekud je došla

 ne znamo od kuda

 i stalno se mota

 oko starog duda

 plodovi slatki

 mame i ptice

 i orasi su blizu

 prave poslastice

 Tu negdje

 je gnijezdo

 savila od lišća

 al uvijek vrtom

 i krošnjama luta

 nitko ne zna

 kuda se skita

 i koji su njezini

 ciljevi puta.

 Al kako je vesela

 i umiljata bila

 odmah smo ju

 nazvali Mila

 Tako sad Mila

 u blizini živi

 tko ju pozna

 svako joj se divi.

 

 (2014)

 @ljerkavarga
                          Medina biblioteka









MALI JEŽIĆ BOCKO

 

 Večer se je primakla i obitelj ježeva je završila sve pripreme za večernju šetnju vrtom . Mali je Bocko još htio čuti obećanu priču i mama mu je pročitala . Kad se vrate iz šetnje neće imati za ništa vremena od umora. Tata Bocko je već bio nervozan. Morali su se požuriti. Javili su mu u zalazak sunca da se drska porodica puževa Golaća, sprema opustošiti gredicu sa salatom. To nije bilo daleko od njihove kuće pod granjem i ako požure spriječiti će ih na vrijeme. Mama Bockica završila je s čitanjem i krenuli su prema gredici salate. Tata je htio da mali Bocko nauči ulogu ježa stražara. Mali Bocko je učio , ali od svega se volio najviše igrati. Tamo pokraj plota stanovala je obitelj krijesnica, i mali Bocko volio se igrati sa malom Svjetlicom, koja je baš naučila paliti svijetlo iza krila kad je navečer letjela oko plave vodopije. Ali večeras je imao važan zadatak , biti uz tatu i mamu.

 Obilazak nije dugo trajao i dojava je bila istinita. Tata Bocko se hrabro obračunao sa drskim Golaćima uz naravno njegovu i maminu pomoć. Salata je za večeras bila obranjena, a oni su se stazom pokraj jagoda vratili kući. Mali Bocko je pronašao jednu jagodu pa se prije počinka sa njom osladio. Umoran, pogledao je prema starom plotu, gdje je Svjetlica lijetala oko cvijeta plave vodopije. Nije niti znao kad je zaspao. Tata ga je gledao nježno i popravio svježe sijeno na ležaju. Više niti Svjetlica nije lijetala oko plota. Noć je tamna sjela na rosne trave, a pod granjem već su svi spavali čvrstim snom.

 (2014)

 @ljerkavarga





JESEN I DRVEĆE

 

 Sve je više golih grana

 sve su više stabla gola

šuma tiho u san tone

 samo lete jata vrana

 

 Vjetar trese zadnje lišće

 ono leti svuda pada

 pa se zemlja sada žuti

 polagano studen stišće

 

 Jesen svuda plašt svoj širi

 grmljem šute male ptice

 staze šume sve su iste

 mahovinom zrak sad miri

 

 Sve je više golih grana

 drveća sve više gola

šuma čini se da spava

 grli ju jesen sa svih strana

 

 (2013)

@Ljerka Varga
                           Medina biblioteka

 
 
GROFICA MIŠKA

 

U lijepom apartmanu

od stare cigle

živjela grofica Miška

tako se zvala

a bila sitna

i bila je mala

ali o redu i radu

sve je znala

Obučena lijepo

kako to već sliči

sad se je našla

u ljubavnoj priči

primila pismo

od udvarača

koji u obližnji

Caffe svraća

da bi htio

da ju vidi

pa neka dođe

neka se ne stidi

Čitala Miška

ljubavno pismo

znala je da joj se

gospodin Sivi

potajno divi

pa odgovor je dala

-O kako sam

počašćena

nisam znala

da želi da me vidi

Vaša sivost mala

kao grofica

visoka roda

baš mi se

i ne hoda

ali pozivam vas

na čaj u pet

jer tako živi

naš otmjeni svijet

 
Gospodin Sivi

točan je bio

pred vratima je

s buketom

cvijeća stajao

susret je prijatan bio

rukoljub je groficu

iznenadio

a kad je sonatu

na klaviru

odsvirao

potpuno joj je

srce zarobio

Kažu i danas

nije to ništa

kad čujete klavir

iz kazališta

popodne u pet

to gospodin Sivi

svojoj se grofici

Miški divi

 

(2014)

@Ljerka Varga