DJED
I UNUK
Tiho je jutro , već dan se bijeli
na rijeci svježina vode , još mokre trave,
djed i unuk na obali, sav pribor cijeli
ribama svima mudre zamke prave.
A rijeka još snena teče , njiše lokvanje,
djed ponosno unuka gleda, dok baca udicu
pa govori mu tiho, prenosi mu znanje
vidi on da unuk ima za ribolov žicu.
Još pola sata pa idemo kući,ribe danas slabo
grizu
al tišina rijeke je odmor za dušu prava
samo se čuje negdje javlja se kos, lijepo u
nizu
i naš je Žućo tih, njemu svježa miriše trava.
Svi gledaju kako čep se njiše na vodi,
o sad nema ga više , sve nekuda vuče
uzeo unuk štap u ruke, gle riba se koprca
a onda su veselo stigli do kuće.
(2014)
Nema komentara:
Objavi komentar