DJETINJSTVO

 

Djetinjstvo nije u albumu slika

Nit buđenje jutrom u krevetu bijelom

To mirisi su proljeća sa trešnjinih grana

I toplina vjetra nad znojnim čelom…

 

Voćnjaka tišina i zov majke brižan

Preko žutih  dunja za ručak pred podne

Miris svježeg kruha na stolnjaku starom

Zemlje tek uzorane crnice rodne…

 

U večeri duge kad se s pričom zaspi

Kad sjeverac piri kroz grane gole

Mrak kad se spusti na utrnutu svijeću

Koljena razbijena noću što bole…

 

Djetinjstvo je sjećanje na dane igre

Prašinom kad  noge trčale su bose

Na suzu u oku ponekad što zablista,

                                 Na dane  sreće  jutra puna rose.

 

Djetinjstvo je sjećanje na priče

Na  dugo zimsko veće, baku i bijele kose

Djetinjstvo je trešnja kad  prolista,

Lastavice što proljeće donose.

 

(2013)

@Ljerka Varga

VODENICA

 

Vodenica stalno klopoće

 niz točak se slijeva voda

 okreće ga, snažno šumi

 dok stari mlinar trijemom hoda.

 

Kruha svježe zrno mrvi, melje,

Miris svježeg brašna svud se širi

Mlinom škripi drvo, kamen

Sipa prah se bijeli, vjetar oknom piri.

 

Rijeka teče, voda snagom valja

Točak vrti, mrmori,  žubori

A onda se mirno kroz vrbike sliva

Pa se čini, ko da nije živa.

 

Vodenica  kamen vrti, povijest piše

Zrno melje, brašna miris širi

Jutrom rijeka tišinom odiše.

 

(2013)

@Ljerka Varga

                            PTIČICA MI NA UHO ŠAPUĆE,
                             MEDO, DOŠLO JE PROLJEĆE !

PČELA

Kad pčela slijeće

Raduje joj se cvijeće,

Nožicama svuda šeće

Žuti pelud  premeće.

 

Onda ga u košnicu nosi

Da se saće grade,

Pa će poslije pune biti

Nektarom se ispuniti.

 

I gle čuda kad se gleda,

Sve je puno slatkog meda,

Taj će nektar oni piti,

Koji žele zdravi biti.

 

Neka pčela cvjetovima šeće,

Pelud žuti neka nosi,

Slatkog meda će nam dati,

Sa livade što se zlati.

 

(2013)

@Ljerka Varga

 

ČITAJ MI

 

 Kad loše je vrijeme

 a dugi su sati

 uzmi mama knjigu

 da nam vrijeme skrati

 

Čitaj mi o oblaku

što nebom plovi

i kuda jutrom

odlaze snovi

 

 Kiša kada pada

što radi bubamara

 dali se i ona

 uz knjigu odmara

 

Čitaj mi o lasti

što sjedi na žici

 il o nekoj drugoj

 raspjevanoj ptici

 

 Sve ćemo pročitati

 do zadnjega retka

 molim te da onda

čitaš iz početka

 

 (2013)

 @Ljerka Varga

 

 

DJED I UNUK

 

 Tiho je jutro , već dan se bijeli

 na rijeci svježina vode , još mokre trave,

 djed i unuk na obali, sav pribor cijeli

 ribama svima mudre zamke prave.

 

 A rijeka još snena teče , njiše lokvanje,

 djed ponosno unuka gleda, dok baca udicu

 pa govori mu tiho, prenosi mu znanje

 vidi on da unuk ima za ribolov žicu.

 

 Još pola sata pa idemo kući,ribe danas slabo grizu

 al tišina rijeke je odmor za dušu prava

 samo se čuje negdje javlja se kos, lijepo u nizu

 i naš je Žućo tih, njemu svježa miriše trava.

 

 Svi gledaju kako  čep se njiše na vodi,

 o sad nema ga više , sve nekuda vuče

 uzeo unuk štap u ruke, gle riba se koprca

 a onda su veselo stigli do kuće.

 

 (2014)

 @Ljerka Varga