STARA SOVA

  

Gore u boru , gdje križaju se grane

Našla je mjesto za život,

 

u iglicama lijevo od krova

Stara sova…

Nije se glasala, danju je spavala ,

 

a noću lijetala.

Preko livade tiho se kretala, nevidljiva kružila

Sa ivančicama i zvončićima samo se družila

I svaki je dan bila ko nova

Stara sova…

Gore u boru ne smeta joj kiša,

 

nit vjetar kad puše

Al kad se stiša čuje na livadi svakoga miša

Pa uporno  nad livadom lijeće , miluje trave

Miriše cvijeće, a miševi se vesele baš noći cijele

Onda odleti ma krov bunara

Tako noći svake, život joj teče pun dara

Mirno u boru već dugo živi

Sova stara…

 

(2014)

Ljerka Varga