PUSTOLOVINE MEDE OD ZELENOG PLIŠA

MEDIN BLOG

MEDINA BIBLIOTEKA

MEDINA POEZIJA

utorak, 18. veljače 2014.







CVIJEĆE ZA MAMU

 

 U rano jutro

 još kad su latice

 od rose mokre bile

 za tebe majko

 moje su male ruke

 Cvijeće brale

 Tebi kao nekad

 

 Ja radije bih

 da zagrlim te čvrsto

 da osjetim toplinu

 tvoga ramena

 osmjeh kada sam

 ti poklonila jutrom

 a ti mi osmjeh vratila

 

 Al život piše sjećanja

 sve baš tako biti mora

 da zora jutro budi

 na rosama mokrih trava

 tvoj osmjeh

 na laticama spava

 a sunce ga obasjava

 

 (2013)@Ljerka Varga

 iz zbirke

 

 

 

srijeda, 12. veljače 2014.





           KOJE  JE  BOJE  LJUBAV


Stvarno ---pitam se pitam?

 

 Možda je  ljubav zelene boje

Kao što su listovi lipe moje...

 To je ujedno i boja nade

 To kažem samo da se znade...

 

 Ako je ljubav plave boje

 Takvo je boje nebo moje...

 Plava je vjernosti boja

 Tu boju ima potočnica moja...

 

 Dali je ljubav žuta ?

 Pitam a sunce se smješi...

 Suncokret žute je boje

 A to je i boja ljubomore...

 

 Ja kažem da je ljubav crvene boje

 Crvene kao majske ruže moje...

 Kao najljepši u žitu makovi

 Crvena kao kad sunce zalazi...

 

 Ljubav ima zagrljaja boju

 I boju toploga dlana...

 Ona je sretna misao čista

 Brza i velika u oku što blista...

 

 Ona kažu u srcu živi

 I kad je ljeto i kad je zima...

 Srce kad ljubavi je puno

 Za svakog ljubavi ima...

 

 (2014)iz zbirke

@Ljerka Varga

petak, 7. veljače 2014.

 
 
 
IGRAČKE I ŠKOLA

Sve nas je okupila
djevojčica mala
na ploči je napisala
ono što je znala

U prvome redu
pitala je medu
koje je to slovo...
i što znači ovo

Gledao je medo
pa se čudom čudi
to je njemu novo
nepoznato slovo

A onda je drugo
pitanje palo
koliko je dva i dva
ni to se nije znalo

Crveni se medo
srami se i stidi
da baš ništa ne zna
tek se sada vidi

A onda je slika
pčele na pod pala
poskočila spretno
djevojčica mala

Da pčela baš bode
nitko znao nije
sad se medo zeleni
baš od srca smije

(2013)iz zbirke
"ŠEŠIR PUN SNOVA"
@Ljerka Varga

srijeda, 5. veljače 2014.

 
 
 
MAMA PATKA

Mama patka i pačić mali
mirnim se jezerom na put dali
voda je topla i bistra bila
pačić proviri ispod krila....

Od visoke trske pa do lokvanja
trajala je ta vožnja mala
a on radoznalo sve gleda
putove vodene zapamtit treba.

Drugi pačići mali
na list lopoča stali
gledali kako mama pokazuje
svima tajne vodene putove.

A onda su svi u tišini
zaplivali po mirnoj površini
mama je patka naprijed bila
dok je pačić virio i dalje ispod krila.

(2013)iz zbirke
Ljerka Varga
 
 
 
MOJ PAS

Moj pas je velik bio,
Al mazan kao štene,
Svuda me je pratio,
Stalno je bio uz mene....

Nitko mi prići nije smio.
Kad je on uz mene bio,
Parkom je veselo ganjao vrane,
Radostan trčao na sve strane.

A onda je otišao jednog dana,
Od tad je prazno mjesto kraj mene,
Ipak učini mi se ponekad,
Da vidim njegove pametne zjene.

Moj pas je velik bio,
Al mazan ko malo štene,
Osjećam, na ramenu drži glavu,
Kao da je još uvijek pored mene.

(2014)Ljerka Varga
iz zbirke
„Srce puno ljubavi“

ponedjeljak, 3. veljače 2014.




STARA SOVA

  

Gore u boru , gdje križaju se grane

Našla je mjesto za život,
 
u iglicama lijevo od krova

Stara sova…

Nije se glasala, danju je spavala ,
 
a noću lijetala.

Preko livade tiho se kretala, nevidljiva kružila

Sa ivančicama i zvončićima samo se družila

I svaki je dan bila ko nova

Stara sova…

Gore u boru ne smeta joj kiša,
 
nit vjetar kad puše

Al kad se stiša čuje na livadi svakoga miša

Pa uporno  nad livadom lijeće , miluje trave

Miriše cvijeće, a miševi se vesele baš noći cijele

Onda odleti ma krov bunara

Tako noći svake, život joj teče pun dara

Mirno u boru već dugo živi

Sova stara…

 

(2014)
Ljerka Varga