ZELENI PUŽ MAX

Zeleni puž Max,

Bio je pravi atleta

Koji ima sreće,

Kretao se zelenim listom

A mislio da se livadom šeće.

Došao je tako na vrh lista.

Al  jao, odjednom je na cvijet

Među žute prašnike pao.

Puž Max nije poznavao boje,

Mislio je da je svijet sav zelen,

Da je mali, od malog manji,

Kad je kretao na put prvi,

Uvijek je stizao zadnji.

Puž Max je krenuo dalje

Sav od praha prašnika žut

Al kućica njegova je zelena bila

Vukao ju je na svaki svoj put.

'19@ljerkavarga

MEDO I ŽABAC KREK

Moj prijatelj žabac Krek,

Pjevač je već cijeli vijek,

Romantična neka duša,

Pa ga cijela bara sluša.

Uz bambusa šum u šašu,

Uvijek pjeva onu našu,

Pa kao da benđo svira,

Po žicama note bira.

Krek, Krek.

Pjevač si za cijeli vijek,

Bara je tvoj dragi dom,

U životu žabljem tvom.

Krek. Krek.

Svi se tvojoj pjesmi dive,

Sve dok roda nije stala,

Tad je zadnja nota pala.

'19@ljerkavarga

GLJIVOGRAD

Kraj nekog humka,

šumskog puteljka.

niknuo je odjednom sad,

pravi gljivograd.

Od raznih vrsta i oblika ,

bio je prava slika krajolika.

Ulice prave, staze humka

bile su pune stanovnika,

život se odvijao brzo,

prava grada slika.

Kuće su nicale, brzo ko gljive

stanovnici odmah  imali stan

sitni , mali, kao patuljci

bili su pravi gljivogradoljupci.

Sretni su tako živjeli kraj humka

nekog tamo šumskog puteljka

a jesen je postajala sve žuća i tiša

radost im je bila i sunce i kiša.

Ne zna se kakvo je vrijeme, kod njih sad,

a ptice kažu , ako ne lažu

da još uvijek tamo stoji gljivograd.

'19@ljerkavarga

JUTRO ZECA MRKVENKA

Na nekom putu

pokraj šume neke

Mrkvenko se na put dao

da negdje je mrkve polje

u snu je noćas sanjao.

Požurio brzo da bude prvi

da jutra slast s nikim ne dijeli

onda će opet u grm pokraj šume

i odmarati skoro dan cijeli.

Na svaki je šušanj oprezan bio

put je vodio kroz suhe trave

znao je da grm ne spava

da to se crvendaći i sjenice

od ranog jutra važni prave.

Jutro je počelo tako

u prvoj zraci sunca

otišao je i vratio se brzo

da ne sretne radoznalog lisca.

'19@ljerkavarga

MILA SE ČUDI

Na grani suhoj

oh ti dani kišni ludi

sjedi Mila i čudom se čudi

koliko sitnih kapi što lete

padaju sitne kao buhe,

a onda zašume

lišćem k'o muhe.

Baš je sve to

nekako čudno

al Mila prati

sve vrlo budno.

Onda brzinom

odleti do duplje

u onom stablu

što stoji šuplje,

ma neka samo

ta kiša pada

prestat' će jednom

barem se nada.

'19@ljerkavarga

POD KIŠOBRANOM

Pod kišobranom po strani,

visoko na krošnje grani,

orasima se sladi, uvijek čila,

naša vjeverica Mila.

Kiša, njoj kaže ne smeta,

ona brzo svuda ljeta,

brza kao vjetar

s njim leti jedan kilometar...@ljv

ŠTO IMA NOVA

U zelenoj šumi staroga hrasta

Što ima , što ima nova?

U duplju vjeverice Mile

Uselila jutros rano je sova.

Gledajte samo vi dragi moji,

Ova mi duplja već dugo služi

Tu na svijet su došla sva moja djeca,

A ona zasjela i ništa se ne boji.

Osim toga ova mi kuća ostavu ima

Kad dođe jesen i prijeti zima

Tu skupljam zalihe za zimu dugu,

Al' ona ništa na znanje ne prima.

Tko zna do kada bi to sve trajalo,

Da sova ipak nije razumna bila,

U jednom je trenu raširila krila

Odletjela k drvetu koje je tu blizu bilo.

Oprosti, rekla je potiho prvo,

Ipak to nije moja duplja niti moje drvo.

'19@ljerkavarga