Priča za laku noć Ljerke
Varga:
“Balončica i ptičice”
Dan je bio hladan,
kasnojesenski. Balončica je gledala kroz prozor u dvorište. Voćke su već danima
bile bez lišća. Osjećala se skora zima. Na granama je sjedilo jato vrabaca, a
par sjenica skakutalo je podalje, cvrkućući. U zadnjem odsjaju dana lepršali su
amo tamo, prije nego odlete u gnijezda.
– Balončice što radiš na tom
prozoru? – pitala je baka svoju unučicu koja je bila neobično mirna i tiha.
– Ništa bako. Gledam vrapčiće
koji su se okupili tamo na staroj jabuci. Reci mi bako, da li je njima zima sad
kad padne mrak? Jel’ su oni gladni? – pitala je Balončica i odjednom živnula.
– Znaš, lijepa moja, oni se
sakriju pod strehu u svoja gnijezda, ili u grmlje. Gnijezda su sagradili od
sijena, slame i mahovine. Zato mislim da im je toplo. Zašto me pitaš? – došla
je do nje i sjela na klupu, milujući je po kosi.
– Pitam te zato što sam baš
gledala kako skakuću. Ako skakuću možda im je zima.
– Ma ne, ptičice ne mogu biti
mirne, zato lepršaju. Možda ih nešto i prestraši, pa onda kad jedan zaleprša to
rade i ostali – ozbiljno joj odgovori baka.
– Bako, a kad padne snijeg
što jedu ptičice? – pitala je dalje znatiželjno.
– Pa one uvijek nađu nešto za
kljucnuti – odgovori baka.
– Znaš bako, pitati ću tatu
da li može napraviti kućicu za ptičice – usplahireno reče Balončica.
– Pametno moje – reče baka
nježno ju gledajući.
– Pitaj ga kad on i mama dođu
kući.
– Hoću, hoću! – skakutala je
veselo Balončica.
Čim su tata i mama došli
kući, upita Balončica za kućicu pticama.
– Tko se toga sjetio? – upita
tata. Ti ili baka? I nasmiješi se, kad je baka niječno klimnula glavom.
– Ako si se to ti sjetila, to
je lijepo od tebe, da si se zabrinula za ptičice. Naravno da mogu napraviti
kućicu, a ti ćeš mi pomoći – reče tata brižno.
– Hoću, hoću! A kad ćemo to
raditi? Vani je već hladno – skakutala je nestrpljivo.
Prošlo je nekoliko dana i
tata pozove Balončicu u radionu. Zajedno su birali daščice i dogovarali se kako
će izgledati kućica. Mama i baka su znale da će biti lijepa. Kad je kućica bila
gotova, objesili su je na staru jabuku i na daščicu prosuli malo zrnja. Onda su
kroz prozor gledali vrapčiće i sjenice kako veselo kljucaju zrnje.
Pao je prvi snijeg. Na
daščici za zrnje bio je uvijek poneki vrapčić, ali par sjenica se stalno zadržavao
ulazeći i izlazeći iz kućice. Balonćica je bila sretna. Taj dan tata joj je
poklonio dva balona u obliku ptičica. Bili su šareni kao sjenice koje su sada
imale svoj dom.
* * *
@ljerkavarga
